Biti u rodbinskim odnosima sa psihički bolesnom osobom

Mnogim osoba se u jednom trenutku njihovog života desi da su u rodbinskom odnosu ili prijatelji sa psihički bolesnom osobom. Ako se Vama to desi, možete osjećati veliku tugu, frustracije i bespomoćnost, te biti u dvojbi kako postupiti u situaciji. Možete osjećati da Vam se čitav svije srušio i da je sve beznadežno. Trebate se brinuti za bolesnika, za Vas lično i možda za ostatak porodice. Nova i nepoznata situacija može djelovati haotično i sadržati mnoge nepoznanice. Radi se o ozbiljnom opterećenju, i očekujte da ćete reagovati kao i u drugim kriznim situacijama. To znači da možete proći kroz čitav registar osjećaja, kao što su zbunjenost, strah, tuga, loša savjest ili osjećaj krivice i srama.

Kako reagujemo je različito od osobe do osobe. To zavisi od Vaše relacije sa dotičnom osobom i Vašim ostalim obavezama. To u odnosu na druge članove porodice, na primjer, može biti posao, obrazovanje ili nešto skroz drugo. Mnogi su skloni da zapostave ili sakriju vlastite osjećaje i potrebe, jer na sebe preuzimaju odgovornost za potrebe drugih članova porodice. Ta reakcija kasnije može biti dodatno opterećenje za Vas i Vaše dobrostanje.

Takođe možete doživjeti da psihički bolesna osoba postane pasivna i potpuno odbaci odgovornost za poboljšanje vlastitoga stanja. U tom slučaju možete kao rodbina osjećati da morate preuzeti odgovornost i nositi teški teret, te donijeti teške odluke u ime bolesnika. Radi se o teškom teretu, koji jedino možete olakšati ako ga podijelite s nekim.

Otvoreni razgovor o psihičkoj bolesti je za mnoge tabu. Iako može biti teško, može Vam biti od pomoći ako okruženjima ispričate kako psihička bolest trenutno utiče na Vaš život. Ako ni sa kim ne razgovarate o tome, možete se osjećati usamljeno i možda se izolovati od okruženja. I onda će Vam biti teže sve to podnijeti.

Ne zaboravite, da Vama kao rodbini, može biti potrebna pomoć. Profesionalnu pomoć možete dobiti putem telefonskih savjetodavnih službi, a postoje i specijalne ponude za rodbinu. Na nekim mjestima, na primjer, se nude individualni razgovori ili učešće u grupama podrške i porodičnim grupama. Ovdje možete podijeliti Vaša iskustva sa ostalima koji se nalaze u sličnoj situaciji poput Vaše.

Održavajte svakodnevni život i fokusirajte na dobre doživljaje, i ne dopustite bolesti da zauzme sve. Važno je i održavati odnose sa porodicom, tako da, na primjer, odnos između roditelja i djece i između braće i sestara ostane što normalniji. Rješavajte po jedan problem odjedanput. Inače ćete brzo izgubiti pregled nad situacijom. Od pomoći je, takođe, ako fokusirate na stvari koje možete promijeniti, i odreći se stvari koje ne možete promijeniti. Boriti se protiv nečega što je nemoguće promijeniti može biti zamarajuće. Ne postavljajte sebi nemoguće uslove.

Važno je da se pazite, kako bi mogli pomoći i podržati psihički bolesnu osobu. Jedan dio podrške prepustite terapeutima koji prate psihičku bolest Vašeg člana porodice, da ne bi ste sve sami rješavali.

Kada stojite u haosu, koji psihička bolest može uzrokovati, važno je se podsjetiti da je moguće prevazići psihičku bolest. Nekada se vjerovalo da psihička bolest traje vječno. Sada se drugačije gleda na to. Većina bolesnika se oporavi. Neki potpuno ozdrave, dok drugi nauče da žive sa bolešću i mogu funkcionisati u svakodnevnom životu kao i ostali. Manji broj njih mora živjeti sa psihičkom bolešću do kraja života, ali su nada i vjera u oporavak i vladanje bolešću na što bolji način odlučujući za liječenje. Vi možete podržati bolesnika u njegovoj vjeri. Za oporavak treba vremena, pošto je proces liječenja obično dug.