Kada ishrana postane problem

Da bi ste živjeli, potrebno je jesti.
Rodbinu bolesnika brine kada bolesnik mrša i nema apetit.
Ishrana je povezana s osjećajem zadovoljstva, a drugima pokazujemo pažnju servirajući im ukusnu hranu.

Vašim okruženjima može biti teško shvatiti ako Vam se jelo gadi.
Neki to čak i tumače da ne ulažete napore kako bi ste što duže živjeli.
Vaše odbijanje hrane članovi Vaše rodbine mogu protumačiti kao da odbijate njih.
Kada se njihov trud da Vas navedu da jedete ne isplati,
a istovremeno su zabrinuti za Vaše zdravlje, mogu se osjećati odbačenima.

Zato jelo može biti predmet mnogim brigama i konfliktima,
i Vaša rodbina može djelovati dosta kontrolirajuće zato što prate šta i koliko jedete.
Istovremeno, hrana i osjećaji su povezani,
i Vaše brige i strah mogu pogoršati loš apetit i mučninu.

Jesti može biti teško, ali uradite sve što možete da održavate tjelesnu težinu.
Pomalo jela i pića u toku dana mogu poboljšati osjećaj zadovoljstva i dati energiju za svakodnevne poslove.
Zato se vrijedi boriti za ishranu.

Ako možete, slijedite princip želje, što znači da trebate jesti i piti ono što želite.
Ako Vam se nikako ne jede — to je bolje nego ništa.
A ako nikako nemate želju za jelom, pomaže ako se pitate:
"Šta bih mogao jesti?"
Tako ne morate zauzeti stav prema nepostojećoj želji.

Ako imate problema s ishranom, sami možete nešto poduzeti:
Ako Vam je teško jesti čvrstu hranu, jedite ili pijte tečnu hranu.
To može biti blendovana ili izgnječena hrana.
To mogu biti supe, kaša, razni deserti ili proteinski napitci.
To mogu biti mlijeko, kakao, jogurt, frape ili desert na bazi kiseloga mlijeka.
Postoji mnogo mogućnosti.

Jedite u društvu.
To nekada može poboljšati apetit, i ne morate jesti isto ono što i drugi jedu.
Ako Vas hrana i tjelesna težina mnogo zaokupljaju,
razgovarajte s Vašim doktorom da li bi bilo dobro prestati fokusirati na ishranu.
Možda će Vas pauza osloboditi pritiska i dati energije da ponovo pokušate jesti.

U toku pauze Vi i Vaša porodica morate prestati fokusirati na hranu,
jer je važno uživati u zajedno provedenom vremenu.
Važno je da rodbina osobe s lošim apetitom shvati da kod bolesnika ne postoji nedostatak želje da jede.
Zato ne koristi vršiti pritisak na njega — to može pogoršati loš apetit.

Kao član rodbine možete predložiti šta bi mogli jesti ili piti,
i izbjegavati pitati bolesnika šta on želi jesti.
Pošto mnogi nemaju želju za jelom,
teško im je izraziti želju šta žele unijeti u tijelo.